7 glavnih grijeha na poslu

Ubojite navike nisu rezervirane samo za privatni život. Prigodno za ovo uskrsno vrijeme, razmišljale smo o sedam glavnih grijeha (lat. peccatum = povreda - sebe i odnosa) i kako nam oni ugrožavaju karijeru i narušavaju poslovne odnose. To su obrasci ponašanja koji nas neće dovesti do napredovanja niti do većeg zadovoljstva i produktivnosti na poslu.

SRDITOST

Češće je zamišljamo kao izljev bijesa, nedostatak strpljenja, aktivno izražavanje nezadovoljstva i poticanje mržnje prema drugima kroz prigovaranje, kritiziranje, upiranje prsta ili ventiliranje. No dolazi i u suptilnijim načinima poput pasivne agresije, prekida komunikacije, zadržavanja važnih informacija ili sarkazma. Sve je to srditost u različitim nijansama.

OHOLOST

Na skoro svakom poslu ima onaj jedan sporedan lik koji se uporno gura u ulogu glavne zvijezde. Precjenjuje svoje vještine, znanje i sposobnosti. Pripisuje si tuđe zasluge, odbacuje njihov doprinos, odbija priznati pogreške, a kritike s njega skliznu k’o palačinka s teflonske tave.

Oholost u fokus stavlja naš ugled. U svojim finesama nudi se i kao tvrdoglavost, arogancija te micromanagiranje, odnosno nespremnost vjerovati tuđim sposobnostima i prosudbi, idejama i trudu (“Ja znam najbolje”). U suptilnoj varijanti, previše obećava, cijeni samo nedostižnu izvrsnost, hvali se vlastitim perfekcionizmom ili ga skriva iza “standarda kvalitete” dok pritom usporava napredak ili demoralizira tim.

LIJENOST

Njegujemo je u raznim oblicima: od “Ne da mi se ni ovo moje” do “Vidim što treba, ali nek’ stoji”. Čekamo da “proradi motivacija”, a potajno se nadamo da nikad neće. Preskačemo zadatke koji nam se ne sviđaju, prebacujemo na druge, odrađujemo polovično ili sa zakašnjenjem, zabušavamo ili izostajemo s posla, dolazimo nepripremljeni na sastanke, trošimo vrijeme skrolajući ili brbljajući.

Lijenost je pristanak na osrednjost. Kako po pitanju zadataka, tako i po pitanju odnosa i suradnje (izbjegavamo zahtjevne razgovore i osobe, propuštamo dati pohvale), ali i korištenja vlastitih potencijala: ako za ništa ne gorimo, dimimo. Ako dimimo, drugima uglavnom smetamo.

POŽUDA

Poželjno je težiti uspjehu i napretku. No u trenutku kad naš zanos za unapređenjem, novcem, projektom, klijentima, odnosima pa i pažnjom, preraste u očajničku želju da nam se to ostvari sada i ovdje te onako kako smo mi zamislili, postali smo rob požude. Ta nas želja može zaslijepiti.

Ne prihvaćamo savjete, postajemo bezobzirni u pokušajima da dođemo do onog što želimo, vučemo nepromišljene poteze. Zaboravljamo na druge ljude te da sve ima svoje vrijeme i mjesto. Dok bez samokontrole trčimo na sljedeću stepenicu, moguće je da nećemo vidjeti što nam se pruža na trenutnoj.

ZAVIST

“Ako je nekome drugome dobro, i meni bi trebalo tako biti”. To je logika zavisti. Ta čežnja za tuđim osobinama, statusom, sposobnostima ili situacijama u nama izaziva tugu i ogorčenost koja nas tjera da se pitamo “Zašto ta osoba to ima (a ja ne)?”.

U zavisti se često udružujemo protiv zajedničkog neprijatelja, veselimo se tuđoj nesreći, mrmljamo na njihov rad, umanjujemo rezultate, potkopavamo ili sabotiramo tuđe projekte. Virimo preko ograde jer tamo je trava zelenija, a pritom zanemarujemo našu. Umjesto “Zašto on/a ima”, pitajmo se: “Što da napravim da i ja postignem takvo što?”.

POHLEPA (ŠKRTOST)

Zanimljivo je kako su pohlepa i škrtost u istom košu. Oboje predstavlja disbalans u odnosu prema resursima. Pohlepni ne dijele s drugima jer su navezani na resurse koje gomilaju (materijal, opremu, informacije).

Škrti ne dijele s drugima jer se boje gubitka i oskudice. Na van dođe na slično - ići ću na štetu drugoga da uvećam svoj dobitak, bit ću nepopustljiv u pregovorima s partnerima i klijentima, neću priznavati doprinos drugih, uzimat ću zasluge za sebe, ući ću u korupciju i neetično ponašanje, za sebe ću zadržati najzanimljivije projekte i slično. U suštini, sve ide meni i za mene.

NEUMJERENOST

Nije sve samo u jelu i piću. Na poslu, neumjerenost je u previše zadataka ili odmora, pohvale ili kritike, popuštanja ili granica. Ta proždrljivost može se vidjeti i u odnosima - netko stalno traži pažnju, potvrdu ili suosjećanje od kolega što može iscrpiti tim i stvoriti kulturu emocionalne ovisnosti. Burnout je također plod neumjerenosti.

Ljudi smo, griješimo. I mi se prepoznajemo u nekim od ovih ponašanja. No da bismo gradili i bili dio osnaženih timova, važno je za početak osvijestiti koja su naša područja za napredak. Time otvaramo prilike da budemo bolji i sebi i drugima.

Sjeti se, velike promjene rezultat su malih, svjesnih iskoraka koje činimo na dnevnoj razini!

Sretan Uskrs!

Tvoje #STRENGTHSAGENT