Tvoj tim nije tvoja obitelj! Evo i zašto.

U jednom od prethodnih članaka hvalile smo izbornika. No, jedna njegova rečenica redovito nas žulja, a često je čujemo i u biznis vodama (dapače, i mi smo je u prošlosti koristile): „Mi smo k’o obitelj“.

Možda tako pokušavamo ojačati osjećaj pripadanja i povezanosti u timu, koji su itekako bitni. No zašto nam to grebe uši?

Prije svega, neke obitelji su jako disfunkcionalne. S kojom točno slikom obitelji asociraš svoj tim, ako ga tako adresiraš?

U obitelji najčešće	U timu najčešće
Bezgranično se emocionalno podržavamo i nosimo.	Emocionalno se podržavamo, ali je naglasak na profesionalnoj suradnji, ciljevima i svrsi.
Postoje osobne preferencije i favoriziranje.	Biramo one koji su najbolji za organizaciju i posao.
Toleriramo i crne ovce.	Očekujemo doprinos svakog člana tima.
Možemo imati nezdrave odnose, a i dalje se nositi u ljubavi.	Valuta nije ljubav, a konflikti se trebaju rješavati na profesionalan način.
Ne postoji koncept otkaza.	Hrabro mičemo trule jabuke da ne utječu na druge.
Podrazumijeva se da smo dio obitelji zauvijek.	Članstvo se održava kroz doprinos i suradnju.

Da, timska konstelacija slična je obiteljskoj. Čak postoje neki voditelji (roditelji) koji žele da ga zaposlenici (djeca?!) slijepo slušaju i slijede. No, to je tema za neki drugi put.

Međutim, tim NIJE obitelj. A ako kao voditelji vjerujemo u „Mi smo obitelj“ vjerojatno ćemo tako i voditi svoj tim i na taj način, nesvjesno, otvoriti vrata potencijalnim disfunkcionalnim ponašanjima:

Tantrumi će biti business as usual iako će lojalnost biti nemjerljiva.
Bit će nejasne granice između privatnog i poslovnog.
Nezdrava obzirnost postat će važnija od kvalitete rezultata (“Ne želim joj reći da je to loše napravila, uvrijedit će se” i sl.).
Pravila će svojevoljno mijenjati (“Ne odnosi se to na mene”).
Ogovaranje će postati možda jedini način povezivanja članova tima.
Vlastiti ciljevi stavljat će se ispred ciljeva tima i suradnje.
Očekivat će se neprimjerena emocionalna podrška i razumijevanje; fokus na brizi, a ne na ciljevima.
Zamaglit će se hijerarhija i uloge voditelja i pojedinaca …

Koliko ih prepoznaješ? Javi nam što ti zadaje najviše glavobolje!

Lista može biti beskonačna, kao što postoji beskonačan broj nezdravih ponašanja.

To NE znači da organizacije ne bi trebale brinuti o (emocionalnim) potrebama svojih zaposlenika i stvarati podržavajuće radno okruženje. I da, uvijek postoje iznimne situacije koje zahtijevaju iznimne reakcije.

Međutim, većinu vremena, važno je ostati u granicama potreba na radnom mjestu te usmjeriti brigu na osobni i profesionalni razvoj u svrhu ostvarenja poslovnih rezultata.

Ako, umjesto kao obitelj, svoj tim vodimo kao sportsku momčad, bit će vrlo jasno:

Koju igru igramo.
Koja su pravila igre.
Koji je cilj.
Koja je strategija.
Za što se dobiva žuti karton.
Zašto netko ide na klupu.
Gdje je tko na terenu.
Zašto netko više nije dio tima.
Koja je nagrada.

Kad sazrijemo kao voditelji, svjesni smo da u tim neupitno unosimo puno toga što smo u obitelji naučili. No, znamo i da toplinu i povezanost kojoj uglavnom težimo kada kažemo “Mi smo ti k’o obitelj”, u poslovnom kontekstu trebamo njegovati drugačijim setom ponašanja. I da, kada stvari krenu nizbrdo, u poslu posežemo za drugačijim i drastičnijim mjerama nego u obitelji.

Stoga, prije nego sljedeći put izgovorimo “Mi smo ti k’o obitelj”, razmislimo radije o poruci “MI SMO TI K'O VRHUNSKI SPORTSKI TIM” i odgovorno preuzmimo ulogu vrhunskog trenera (coacha) svojoj ekipi!

Pridruži nam se na programu Growth Focused Leader i nauči kako biti vrhunski trener (coach) svom timu!